Vratiće se u polaznu tačku ali će prečnik tog kruga biti ooogroman. Neki strućnjaci pripisuju tu pojavu činjenici da je kod svake osobe jedna noga dominantnija od druge i da prilikom koračanja jednom nogom prave veći korak u odnosu na drugu nogu. Svako treba da utvrdi koja mu je noga dominantnija i da prilikom nailaska na prepreku (tipa drvo) zaobidje istu sa suprotne strane od noge koja dominira (primer: ako je desna noga dominantnija dvo se obilazi sa leve strane(gledajući u pravcu drveta)).
Druga tehnika je da se prilikom kretanja uoči neka reperna tačka ispred i iza osobe (na livadi neka visoka biljka, u šumi karakteristično drvo)), i da se sve tri (tačka ispred, položaj osobe, tačka iza) nalaze u istoj liniji. Kada se dođe do izabrane tačke okrenete se i proverite da li su u pravoj liniji i birate sledeće reperne tačke do kojih se krećete. Tada kao tačku iza sebe birate neku koja se nalazi na liniji kojom ste došli. Ovom tehnikom svo vreme hodate pravom linijom(teorijski) Možda zvuči komplikovano ali je u suštini veoma prosto.
Meni se još nije desilo da se vratim u polaznu tačku (sem namerno i doduše ponekad slučajno

) Ma najbolja je ona ''kartu čitaj al' seljaka pitaj''.